EGR ventil (engleski Exhaust Gas Recirculation Valve) je elektromehanički uređaj koji služi za povrat dijela izduvnih gasova u komoru za sagorijevanje, tako da se na taj način smanje emisije izduvnih gasova, odnosno zadovolje ekološki standardi.

Kod nas većina ljudi “prevrne očima” na sam spomen ekologije, i smatra da su sve te ekološke komponente na automobilima čist trošak i izvor kvarova, ali ipak su ljudi u razvijenim zemljama radili istraživanja i utvrdili da automobili ispuštaju kancerogene materije, te da iste treba koliko je god moguće redukovati.

To što nama dolaze vozila sa velikom kilometražom, koja ne održavamo pravilno i ne upotrebljavamo propisano gorivo je tema za posebno razmatranje.

Kako ovaj uređaj radi i zašto se kvari?

Tokom proteklih godina proizvođači su vršili mjerenja izduvnih gasova i ustanovili da se vrlo opasni azotni oksidi stvaraju na visokim temperaturama sagorijevanja goriva. Umjesto da ugrađuju filtere (SCR) za ove gasove, konstruktori su došli do rješenja, da dio izduvnih gasova vrate nazad u komoru i tako spuste temperaturu sagorijevanja i spriječe nastanak navedenih oksida.

Ako znamo da motor za svoj rad treba kiseonik, postavlja se logično pitanje: pa zar nije povrat gasova u motor isto kao da tražite od nekog da trči i istovremeno diše u kesu?

Pa nije baš, jer reakcija stvaranja pomenutih azotnih oksida na visokim temperaturama za sebe veže veliku količinu kiseonika, tako da ostaje manje kiseonika za izgaranje goriva. Kada se temperatura spusti, ostaje više kiseonika i motor efikasnije radi.

EGR pomoću centralne upravljačke jedinice i sondi koje mjere temperaturu izduvnih gasova reguliše koliku količinu izduvnih gasova treba vratiti u cilindar i osigurava optimalno sagorijevanje, maksimizuje snagu, a ujedno produžava trajnost motora, jer spriječava njegovu izloženost visokim temperaturama.

Kod dizel motora ventil je većinom otvoren pri radu na leru i nižim obrtajima, dok se kod povećanja opterećenja zatvara. Na ovaj način emisije štetnih gasova se spuštaju i za 30%, a kod popularnih VW TDI motora, sadržaj čađi u izduvu se smanjuje za 10%.

Kvarovi na EGR ventilu nastaju zbog njegove konstrukcije, jer je stalno izložen nefiltriranim izduvnim gasovima, koji vremenom stvore naslage čađi, pa ventil ostane zaglavljen u zatvorenom ili otvorenom položaju i više ne može da reguliše protok izduvnih gasova.

Ukoliko je ventil ostao u otvorenom položaju, izduvni gasovi stalno ulaze u cilindar što rezultuje velikim padom snage i nemirnim radom, što obično signalizira i lampica “Check engine”, u zavisnosti od tipa vozila.

Ako je ventil ostao u zatvorenom položaju, tako da u motor ulazi samo vanjski vazduh, tada se podižu temperature sagorijevanja. U tom slučaju motor na leru radi nemirno, kod dodavanja gasa oslobađa veliku količinu crnog dima, a u vožnji “trza”, odnosno gubi snagu.

Uzmimo za primjer dizel automobil koji je prešao 200.000 kilometara, koji se većinom vozi na kratkim relacijama, u koji se sipa lož ulje i koji umjesto propisanog sintetičkog 5W40, koristi polusintetičko ulje 10W40.

Uz to sve, po preporuci, vozač dosipa u gorivo dvotaktol ili još gore ATF ulje, “jer je gorivo suvo”.

VW je varao na eko testovima – za to smo svi čuli, a niko se nije puno nasekirao jer je riječ o ekologiji. Čist vazduh izgleda ne trebamo, ali evo zašto je to bitno i sa aspekta kvarova.

Kada je VW uhvaćen u laži, oni su pozvali automobile na servis i ubacivanje novog softvera. Ranije je bilo sasvim normalno da EGR ventil ima isti proračunati vijek trajanja kao i motor, odnosno oko 10 godina ili 200.000 kilometara.

Sa novim softverom, da bi smanjio količinu izduvnih gasova, VW je podesio EGR da duže vremena radi otvoren i tako mu drastično skratio radni vijek.

Kada naš vozač naspe ulje u gorivo, i koristi polusintetiku umjesto propisane sintetike, u cilindru se u toku rada stvore uljne pare koje zajedno sa izduvnim gasovima izlaze iz motora.

Kako je EGR hladniji od motora (obično je tu ugrađen i mali hladnjak), a nalazi se odmah kod izduva, ove uljne pare se kondenzuju upravo na njemu i uz čađ se zalijepe na njegove elemente.
Budući da ljudi kod nas nerijetko zbog uštede sipaju lož ulje, koje ima 300 puta više sumpora od dizela Euro 5, količina čađi se drastično povećava.

Ako imamo u vidu da se auto vozi na kratkim relacijama, kada motor radi sa bogatom smjesom, jasno je zašto su kvarovi ovog uređaja kod nas tako česti.

U slučaju da se pojave simptomi kvara EGR ventila, potrebno je što prije posjetiti radionicu, jer povećana količina čađi može uzrokovati začepljenje DPF-a, pa onda nastaje dupli trošak.

Kod manjeg začepljenja je moguće i čišćenje, ali obratite pažnju da servis koristi provjerena sredstva, a ne kiseline iz “kućne radinosti”, jer previše agresivna sredstva mogu oštetiti i elemente sklopa koji su bili ispravni.

Ako čišćenje nije izvodljivo, jedino preostalo rješenje je novi ventil, a tada treba provjeriti i stanje crijeva itd. da se kvar ne bi uskoro ponovio.

Kao preventiva se mogu koristiti i posebni sprejevi za ovu namjenu, a najbolja stvar koju možete uraditi je da koristite odgovarajuće gorivo, automobil servisirate u propisanim rokovima i uz upotrebu kvalitetnih rezervnih dijelova i maziva.

Ako vozite često na kratkim relacijama, povremena vožnja na otvorenom putu će svakako pomoći kako EGR ventilu, tako i čitavom motoru.

Par riječi o uklanjanju EGR ventila: već je navedeno da je glavna uloga EGR ventila spuštanje temperature sagorijevanja, a time i temperature izduvnih gasova. Imajući to u vidu, čitav motor je konstruisan za temperature gasova obično do 450°C.

Kada uklonite EGR, temperatura izduvnih gasova se poveća za oko 200°C. Znači da klipovi, cilindri, ventili, izduvna grana i ulje trpe 200°C veće toplotno opterećenje.

Šta bude sa turbinom koja je svakako najopterećenija, kada je dodatno zagrijete za skoro 50% možete da pretpostavite.

Više o razlici lož ulja i dizela možete pročitati ovdje.

Vladimir Grujić