Gorivo je skupo, pa vozači uvijek vode računa o potrošnji automobila. Opšta je pretpostavka da što je gorivo kvalitetnije, automobil može preći veću kilometražu sa istom količinom goriva.

Danas automobili imaju kompjutere koji računaju potrošnju goriva, ali često se sumnja u njihovu preciznost.

Kako putni računar dobija informaciju o potrošnji goriva?

Svi moderni turbo-dizel i benzinski motori koriste neki vid direktnog ubrizgavanja goriva, odnosno centralna upravljačka jedinica određuje koliko će se goriva ubrizgati u kojem trenutku.

Da bi se ispunile moderne ekološke norme, koristi se višefazno ubrizgavanje, pa upravljačke jedinice kod npr. popularnih common-rail dizel motora, pomoću preciznih dizni (ventila) ubrizgavaju gorivo i 5 puta u toku jednog radnog ciklusa.

Kako su pritisak i protok konstantni, onda možemo tačno znati koliko goriva je ubrizgano u jedinici vremena, što je informacija pomoću koje trip-computer određuje potrošnju.

Ako vozimo pri višim obrtajima ili pod opterećenjem, motor traži više goriva, dizne su duže otvorene, što se odmah prikazuje na putnom računaru.

Potrošnja se računa tako što se utrošeno gorivo podijeli sa pređenom kilometražom, pa tako kada stojimo u mjestu sa upaljenim motorom – potrošnja na prikazu progresivno raste.

Kilometraža koju automobil može preći se dobija tako što se preostala količina goriva u rezervoaru podijeli sa potrošnjom u prethodnih, obično 30, kilometara.

Tako da ako na nekoj pumpi primjetite da vam putni računar pokazuje veću cifru za „range“, to znači obično da ste prethodnih tridesetak kilometara umjerenije vozili, a ne da je gorivo kvalitetnije.

Zašto računanje pomoću lampice rezerve nije pouzdan podatak?

Svi znamo za ovaj sistem – naspete određenu količinu goriva, vozite dok se ne upali lampica rezerve i konstatujete pređenu kilometražu, a time i potrošnju goriva.

Svi proizvođači gledaju da uštede na proizvodnji automobila, što znači da taj senzor nije mjerni uređaj laboratorijskog tipa.

On je tu da vas ne ostavi bez goriva i nije mu namjena precizno mjerenje nivoa, pa greška mjerenja može biti vrlo značajna.

Takođe, dovoljan je mali nagib automobila i mjerenje neće biti precizno.

Kako najpreciznije izmjeriti potrošnju goriva?

Naspite gorivo do vrha, odnosno do prvog „klika pištolja“.

Pištolj zaustavlja protok kada nivo goriva dođe do one cjevčice koju vidite na donjoj strani cijevi za točenje.

Vozite automobil do potrošenog oko pola rezervoara, zatim na istoj pumpi natočite gorivo do vrha, po istoj proceduri.

Količinu goriva sa računa podijelite sa pređenom kilometražom, pomnožite sa 100 i dobićete prilično tačnu cifru potrošnje.

Npr. prešli ste 720 km, a natočili ste 50 litara goriva.

50 / 720 = 0,6944 * 100 = 6,94 l/100 km

Za precizan rezultat poželjno je ponoviti postupak 4-5 puta, a strpljiviji vozači mogu otvoriti Excel tabelu i upisivati podatke za cijelu godinu.

Ovo je bitno jer se zimski i ljetnji kvalitet goriva mogu razlikovati zbog gustine, što utiče na potrošnju, a takođe je malo poznato da se plastični rezervoari modernih automobila šire kod viših temperatura, pa razlika zapremine rezervoara između zimskih -15 i ljetnjih +35 može biti čitav litar!

Potrošnju koju dobijate obračunom možete uporediti sa onom koju vam daje putni računar i na osnovu toga imate korektivni faktor, odnosno npr. potrošnju koju prikazuje putni računar povećate za 0,2 l/100 km.

Kako uštediti na gorivu na 10 načina možete pročitati ovdje.

Vladimir Grujić